Prošlo je 20 godina od trenutka kada sam je prvi put ugledao do one večeri kada sam je prvi put stvarno dotakao. Moj san se materijalizovao. Bila je to stvarno Ona. Isto lice, oči, pogled, osmijeh. Ali ovog puta bila je u mom zagrljaju. Narandžasta noć mirisala je na nju. Ona je bila kosmos, a kosmos je bio moj. Možda sam joj nešto pričao, možda sam samo ćutao. Nikad nisam bio veći u odnosu na život i nikad manji u odnosu na nešto konkretno. Dotakao sam mjesto gdje je trebalo da mi bude srce. Najbrži bubnjar bio bi spor te večeri…
Znao sam dvije stvari, da je došla zbog moje želje i da će otići uprkos mojoj želji da ostane. Šest dana i noći bio sam njen. Sedmi dan ostao sam sam.
Ona se opet pretvorila u zvijezdu, a ja više ne vjerujem u snove.
Vukašin Vanja Račić
No comments:
Post a Comment