“Pored mene, budi pored mene“
Milan Mladenović
Volim je. Volim je više od svega što sam ikad volio. Lijepa je. Ljepša je od svih lijepih stvari u kojima sam uživao. Nemam je, kao što je nikad nisam ni imao...
Ponovo ću je vidjeti za nekoliko dana. Opet ću osjetiti njen miris, koji me uzbuđuje dok ovo pišem, jer ne mogu da ga zaboravim, kao što ni nju ne mogu da zaboravim. Kako čovjek uošte da zaboravi san koji je star koliko i on sam. Otkud čovjeku hrabrost da poželi da zaboravi nešto toliko jako. Toliko jako da je postalo java. Ali ne potpuno. Da li se snovi djelimično ostavruju da bi boljeli ili da bi se još sanjali... Možda treba da nastavim da sanjam ako želim da ostatak života provedem u njenom oku. Život bez nje je spavanje bez snova.
Vukašin Vanja Račić
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment